ROŽAJAC SEMIR KARDOVIĆ – JEDAN OD NAJBOLJIH ALPINISTA CRNE GORE KREĆE KA...

ROŽAJAC SEMIR KARDOVIĆ – JEDAN OD NAJBOLJIH ALPINISTA CRNE GORE KREĆE KA 6.190 METARA

2319
0
PODIJELITE
Semir Kardovic sa uspona na Islandu

Planinar i alpinista iz Rožaja Semir Kardović intenzivno se priprema za uspon na najviši vrh Sjeverne Amerike. Za ostvarenje sna potrebna mu finansijska pomoć

Denali – visok 6.190 metara, novi je cilj rožajskog alpiniste Semira Kardovića, koji bi ka najvišem vrhu Sjeverne Amerike trebalo da krene 20. maja.

U razgovoru za “Vijesti” ispričao je da se mjesecima aktivno i intenzivno priprema, ali i da sa treningom nije prestao od kada je, davno, prvi put zakoračio ka vrhu Hajle ispod koje živi.

“Cijeli život sam posvećen planini… To je nekako i prirodno ako ste rođeni u Rožajama, na 1.000 metara nadmorske visine i okruženi ovim prelijepim vrhovima kakvi su Hajla, Ahmica, Rusolija, Žlijeb, Štedim…Bavio sam se sa nekoliko drugih sportova i planinarenje je predstavljalo dobar vid održavanja kondicije, kasnije je to prešlo u veću ljubav, neku pasiju. Počeo sam intenzivnije da idem u planinu i bavim se drugim outdor aktivnostima, od planinskog biciklizma, slobodnog penjanja, turno skijanja, kanjoninga, orjentiringa…svime što ima veze sa prirodom i planinom”, priča Kardović.

Taj Rožajac pohađao je nekoliko kurseva za planinarstvo, a instruktori iz francuske Žandarmerije obučavali su ga na Alpima za gorskog spasioca. Završio je kurseve za planinarskog vodiča u ljetnjem i zimskom periodu i time se intenzivno bavi u regionu. Završio je i kurs padobranstva, i već je desetak puta skakao iz aviona.

Objasnio je da se trudi da svake godine učestvuje u nekoj internacionalnoj ekspediciji na svetskim vrhovima, i da je ove odlučio da to bude najviši vrh Sjeverne Amerike, Denali visok 6190 metara nadmorske visine koji se nalazi na Aljasci.

“Ovo je jedna od najhladnijh planina na svijetu i cijela logistika je na nama, a sami vrh spada u 7 SUMMIT grupu vrhova, odnosno sedam najviših vrhova kontinenata. Organizator je Extreme Summit Team iz Beograda, a u ekspediciji učestvuje 14 članova iz većine balkanskih zemalja. Na jednomjesečni put polazimo 20. maja iz Beograda i letimo za Enkoridž. Odatle malim avionom idemo na glečer i tu prestaje zona komfora i dodirna tačka sa civilizacijom. Od tog trena prepušteni smo sami sebi, planini i našem iskustvu. Imamo 20 dana da pokušamo dostići vrh Mekinli ili na indijanskom jeziku Denali, koji znači najviši. Neće biti lako. To znaju svi koji su čitali ili bili na ovoj planini čudne ćudi, koja ledi i na kojoj tokom penjačke sezone temperature padaju i do – 50 stepeni Celzijusa”, rekao je Kardović.

Objasnio je da u takvim uslovima otežava što planinari sa sobom nose svu potrebnu opremu i hranu:

“Sa rancem od 30 kilograma na leđima, vučete sanke koje nekada teže do 70 kilograma i prelazite preko ledenih glečerskih pukotina koje su duboke po nekoliko desetina metara. Na kraju dana vas čeka dizanje kampa i šatora, pri veoma često jakom vjetru koji ledi sve pred sobom”.

Rožajac se priprema svakodnevno, spava u skloništu od snijega, odnosno vučjoj jami, ali kaže da mu to ne predstavlja veliki problem.

“Spavati na planini u različitim uslovima, pa i snijegu, dolazi sa iskustvom i poznavanjem planine, što nama iskusnim planinarima ne predstavlja veliki problem. Uz adekvatnu opremu i znanje to je rutina. Spavati u vučijoj jami je stvar koju mi često radimo zimi i koju svaki iskusni planinar treba da zna, jer to u kritičnim situacijama zimi može biti presudna u spasavanju nečijeg života”.
Ističe da su u planini, najveća opasnost za ljude, oni sami.

“Posebno oni koji precjenjuju svoje sposobnosti, a omalovažavaju i potcijenjuju snagu planine. Planina je ta koja nam diktira tempo i do koje granice smijemo da idemo. Ona je uvijek jača od nas, pa zato moramo biti umjereni, moramo učiti od planine i prepoznavati njene ćudi. Vremenom, sticanjem znanja, lako prepoznajete rizike u planini i spremniji ste za njih, jer tu se pokazuje iskustvo, i uz poznavanje korišćenja opreme rješavate problem. Svakako, postoji mnoštvo rizika, subjektivnih i objektivnih – od pukotina u ledu, lavina, visinske bolesti koja se dešava kada organizem ne prihvata na pravi način velike visine…Tu su i ledene oluje i mnogo drugih stvari sa kojim vremenom naučite da se nosite”

Istakao je da se, i pored toga što je u dobroj kondiciji, intenzivno fizički pripreme za Denali.

“Vježbam uz stepenice sa velikim teretom. To kod stanara u zgradi gdje vježbam često izaziva čuđenje… U sklopu priprema ulazi i vuča improvizovanih sanki, mnogo boravka na snijegu i spavanje u istom, i ostale, mnogobrojne fizičke pripreme. Psihičke su uvijek mnogo bitnije, jer morate biti u stanju da se izborite sa svim zadacima i racionalno koristite svoju snagu”, kazao je on.

Istakao je da poduhvati kakav je njegov nijesu jeftini, zbog dalekog puta, troškova ekspedicije i neophodne opreme za ekstremne uslove koju treba da kupi.

“Za ovu ekspediciju prikupljanje potrebne finansijske konstrukcije baš i ne ide planiranim tokom, ali ima i onih koji prepoznaju koliko to važnost ima za mene, Rožaje, Crnu Goru. Imam obećanja od određenih institucija, ali datum polaska se bliži i biće mi potrebna novčana podrška od ljudi koji su voljni da sponzorišu moj poduhvat. Ja ću se potruditi da budem dostojan svog zadatka tamo, i očekujem da ću se vratiti kao sa svake ekspedicije i da će mi to dati elan da nastavim ka višim i težim vrhovima”, kazao je on.

Istakao je da nije ekspedicija samo popeti neki vrh i vratiti se, već da je to samo jedan mali dio koji spada tu.

“Po meni, ekspedicija je uspješna ako se vratite sa novim saznanjem, iskustvom, prijateljem… Na ekspedicijama, posebno na visokim planinama, ne upoznajete samo druge, tu prvenstveno upoznajete sebe onakvog kakvi stvarno jeste, jer nema mjesta pretvaranjma i nečemu što nije prirodno. Takođe, tu je mnogo nezaboravnih i neprocjenjivih trenutaka. Ovim sportom se bave ljudi iz različitih staleža, iz različitih profesija. Na planini je pravo mijesto da upoznate ljude bez ikakvih ograničenja i predrasuda. Imam mnogo dobrih prijateljstava širom svijeta stečenih na planini. Kada to uspijete onda je vaša ekspedicija potpuna”, rekao je on.

Kardović je jedan od najboljih crnogorskih alipinista. Pod njegovim nogama su Akonkagva visoka 6.962 metra nadmorske visine, Island Peak 6.200 mnv u nepalskim Himalajima, ispod Mont Everesta, Monblan visok 4.810 metara u Francuskoj, Dom de Nege de Zikra 4.115 mnv u francuskim Alpima, Materhorn 4.478 mnv u Švajcarskoj, Grosglokner – najviši vrh austrijskih Alpa, Olimp u Grčkoj, Musala i Pirin u Bugarskoj, Karpati u Rumuniji, ali i svi crnogorski vrhovi, planine Albanije, Srbije, Bosne i Hercegovine…

Kada stignemo na vrh brda, uvijek vidimo drugo 

Kardović ističe da planinari nikada ne znaju koji im je vrh cilj, ali i da je život isuviše kratak da bi se popeli na sve planine svijeta.

“Jedan moj prijatelj kaže: ‘Kada stignemo na vrh brda, uvjek vidimo drugo brdo’. Naravno da ću nastaviti da se bavim ovim i da se trudim dostići sve više planine, i nekako potajno želim popeti se na najviše vrhove sedam kontinenata i pri tomi dostići krov svijeta – Mont Everest, ali sve je o tom potom, vrijeme će pokazati svoje. Sve ove ekspedicije nisu nimalo jeftine i zahtijevaju dosta vremena i požrtvovanja”, rekao je Kardović.

Semir Kardovic

Alpinista iz Rožaja istakao je da ipak, u neku ruku, uspijeva da dosegne glavni cilj:

“A to je da neko običan kao ja, iz ovog našeg malog mjesta, ipak može da napravi neki korak naprijed svojim trudom i dosegne različite meridijane širom svijeta, i da pomene ime svoga grada i svoje države i razvije zastave u mjestima gdje možda većina nije čula za nas. Potrebno je samo se pokrenuti i imati volju za nečim”.

“Najbitnije da zadovoljstvo podijelite sa drugima”

Kardović, član Planinarskog kluba Hajla, objašnjava da se najbolja iskustva stiču boravkom na planini u svim godišnjim dobima.

On planinu često pohodi sa prijateljima iz mnogih drugih klubova iz zemlje i regiona i kaže da je “uvijek najbitnije da svoje zadovoljstvo podijelite sa drugima”, objašnjava on. Rožajski alpinista popeo je mnogo planinskih vrhova, od najlakših do najtežih kod nas i širom svijeta.

Ipak, ističe da nijedan nije “osvojio”, jer planine osvajaju nas.

“Ponosan sam na svaki vrh na koji sam bio, jer sam imao sreću da mi planina pruži to zadovoljstvo da je osjetim. Ponosan sam na sva iskrena prijateljstva koja sam stekao kroz planinu, ali najponosniji na činjenicu da me je planina ovoliko dugo zadržala pri sebi, pružila mi mnogo toga i proširila vidike”, kazao je on.

 RT (izvor:Vijesti)

NEMA KOMENTARA

OSTAVITI ODGOVOR